Slovo o knjizi, vol. 37: Mozaik sudbina i topografija ljubavi i identiteta (Osvrt na roman Kamen i sjenka Burhana Sonmeza)
Postoji neki naročit sentiment u turskim autorima, posebice onima koji umiju dočarati i uprizoriti određenu epohu, oslikati riječima toponime a da njihov pripovjedački horizont ne sklizne u patetiku. U mome ličnom čitalačkom iskustvu i mišljenju, tu je prije svih Orhan Pamuk, zatim je tu i genijalni Sabahattin Ali, a evo sada se tu upisuje i izvrsni Burhan Sonmez sa romanom Kamen i sjenka, višestruko aluzivnim i simboličnim, sa nevjerovatno razrađenom pričom koja, ipso facto, mora plijeniti pažnju svakojeg čitatelja. Prvim čitanjem sinopsisa (sažetka) knjige, doima se kao da je tu mnogo elemenata, mnogo likova i već apriorno se budući čitatelj pobojava kakav će ishod, kakvu strukturu imati roman kojeg sačinjava tako mnogo stavki. Postavka je sljedeća: protagonista Avdo, kamenorezac, koji stanuje u potleušici na mezarju, kleše nišane i nadgrobne spomenike; na samom početku priče on duma, umuje i promišlja kakav mezar, kakav spomenik da iskleše za Čovjeka sa sedam imena, potom se u...
