Slovo o knjizi, vol. 26: Portret umjetnika kao čovjeka: stoljeće promjena (Osvrt na roman "Čarobnjak" Colma Toibina)

Roman irskog autora Colma Toibina Čarobnjak uvjerljiva je fikcionalizirana biografija koja istražuje život i vrijeme njemačkog nobelovca u egzilu – Thomasa Manna, savršeno balansirajući između intimnih, ličnih i javnih, značajnih perioda njegovog života. Ovo je drugi put da se Toibin poslužio fikcijom da zamisli svoj put u um nekog romanopisca. U Majstoru iz 2004. odveo je svoje čitatelje u um Henryja Jamesa. Sada je izabrao Manna. Hrabar je poduhvat literarizirati nečiji život, napose ako je u pitanju romanopisac sa složenim i razgranatim književnim radom, istražiti motive, pozadinu, privatni život i prikazati ga u svjetlu čovjeka, svakodnevnog, običnog, u ulozi muža, oca, brata i prijatelja.

Portret umjetnika kao čovjeka

Kao što rekoh, Toibin se poduhvatio izazova da napiše roman o jednome od najglasovitijih pisaca, o njegovome životu od ranih dana djetinjstva u Lubecku do starosti. Činiti to bez ulaska u refleksivne filosofijske note, bez prevelikog zalaska u diskurs o stvaralaštvu autora, već prikazujući ga kao čovjeka od krvi i mesa, težak je i istodobno lagan zadatak. Kako se to na prvu doima, jedino što je trebao je istražiti autora, pročitati nekolicinu biografija o njemu, upoznati se ovlaš sa njegovim književnim radom i samo posložiti elemente u jednu smislenu i čitljivu cjelinu. Međutim, ova knjiga je maestralno djelo koje se čita bez zastoja. Dijaloški dočarava upravo onakvog čovjeka kakav Mann, prema biografijama, i jeste bio. O tome govoreći, važno je dodati da roman Čarobnjak priča o Thomasu Mannu u jednome potpuno zbiljskom tonu, realistično, podražavajući nas na misao o našim vlastitim vrlinama i manama. Dakako da je imao i jedno i drugo, no ono što ovaj roman čini je da to balansira virtuozno. Ipak, Mannova visoko izražena samosvijest ne može promaći ni najneobazrivijem čitatelju. Od prvog značajnog djela, Buddenbrokovih, pa sve do Ispovijesti varalice Felixa Krulla, Mann je imao visoko mišljenje o sebi, upadljiv ego koji je, paradoksalno, bio umiren njegovom povučenošću, katkad neodlučnošću a ponajviše, opreznošću. Preplitanje vrlina i mana, zapravo portretiranje istih, teško je i autorima koji pišu svoje autobiografije, nekamoli kada neko ispisuje život umjetnika. Referencijalno vezujem sintagmu portret umjetnika za Džojsovo djelo jer iako, kao što rekoh, Toibin piše o ličnom životu autora, izgonima, njegovoj porodici, iskustvima, nedaćama i radostima, istodobno ispisuje i ono što bih nazvao: hronologija nastanka djela.

 

Hronologija nastanka djela

Thomas Mann je imao brata Heinricha koji je, kao i on sam, bio književnik. Imao je šestero djece, od kojih je Klaus, njegov sin, također bio književnik. U danima kada je njegov brat bio već afirmiran pisac, Thomas Mann je tražio svoje ljestve do književnih nebesa. Docnije je u tome i uspio zbog čega je njegov brat dugo vremena bio u zavadi s njim jer je bio ljubomoran na uspjeh mlađeg brata. Prvi veliki roman koji smo naveli, Buddenbrokovi, Thomasu je donio slavu. Knjige koje su nastajale iza tog romana, imale su svoje korijene u životu i iskustvima autora.

Kada je išao u Veneciju, ugraviravši te prizore u svoju uobrazilju, jednog je starog profesora koji je imao naklonost ka mladićima upravo tu smjestio preplićući svoja iskustva u Veneciji sa karakterom tog čovjeka ispisujući sada već notornu Smrt u Veneciji. Potom je njegova žena Katia (Katharina) jedno vrijeme bila u sanatorijumu u Davosu, u Švicarskoj. Thomas joj odlazi u posjetu i boravi neko vrijeme tamo što mu daje inspiraciju za Čarobni brijeg. Iz interesovanja za Goethea i istraživanja njegovog života, nastaje Lota u Weimaru. Odlučujući da se ponovno pozabavi narativom i simbolikom Fausta, u Americi piše (i jedino tu može nastati!) Doktora Faustusa u kojeg on intervenira time što više ne piše u prvome licu, već priču savremenog Fausta, Adrijana Leverkina, priča njegov prijatelj; Faust više nije znanstvenik, sada je umjetnik i to muzičar što predstavlja zonu koja čini otklon od Mannove profesije pisca. Pronalazeći kod Goethea jedan trenutak gdje je Goethe čitajući Knjigu o Otkrovenju izjavio da bi se od „priče od Jakovu dalo načiniti nešto“, Thomas Mann na sebe uzima taj veliki zadatak i ispisuje veličanstvenu biblijsku preradu storije o Josifu – Josif i njegova braća u četiri ogromna toma. Naposljetku, egzilska iskustva i osjećaj dvoličnosti i prevrtljivosti transformira u roman Ispovijesti varalice Felixa Krulla.

Jedan odlomak dijaloga koji se odvija između Thomasa i njegove žene Katije dočarava u kojem semantičkom obzorju i kojim se registrom služio Toibin da prikaže pisca kao čovjeka:

„Tvoja ozbiljnost je sad izbila u prvi plan. Knjiga je prepuna ozbiljnosti. Pročitat će je svaki Nijemac kome je stalo do knjiga i čitat će je ljudi širom svijeta.“

„Zar to nije naša privatna knjiga?“

„Jeste i to. Ali niko ne mari za to osim mene. Bile su ti potrebne godine da bi uspio uraditi ovo. I sad je pravi trenutak da je svi pročitaju. To je knjiga koja je pronašla svoj trenutak.“

Dakle, Toibin sažima Mannova iskustva u sjajnu priču o tome kako su njegovi romani nastajali ne čineći to opterećujućim ili sumornim, ne praveći preduge ekskurse, usredotočujući se na Mannov život u punini.

Stoljeće promjena: život u egzilu

Uz sve navedeno, prateći život Mannovih, pratimo i promjene koje se zbivaju u svijetu punom preokreta. Promjene političkih režima, revolucije i ratovi – sve je to Mann za života, ne uvijek izravno, ispratio. U svim trvenjima i zbudovima koji su pohodili njegov život, ostao je čvrst i nepokolebljiv. Iako je spram svega imao vrlo bjelodan stav, njegova opreznost i proračunatost su dovodili do toga da ljudi za njega misle da je izdajnik ili kukavica. Taj se zaključak pomalja iz logike koja ide slijedom da se Mann vrlo kasno oglašava protiv Hitlera i njegovog režima, da je prilikom Munchenske revolucije ostao neki tihi glas, upokojen i katkad indignantan. Njegov život obojen je tim promjenama, naglim, velikim i važnim. Preseljenje iz Lubecka u Munchen, očeva smrt, Munchenska revolucija, prvi a onda i drugi svjetski rat, stalno bježanje i promjena doma i ambijenta, smrt braće i sestara, djece, itd. Život Thomasa Manna može se označiti kao stoljeće promjena. Dodajmo tome da je Mann proveo drugu polovinu života kao egzilski pisac, prognan i pobjegao iz svoje domovine, Njemačke u koju se nekoć zaklinjao.

Prijemčivim stilom i pitkim sentencama, Colm Toibin je jedan naizgled monolitan život izrazito uspješnog književnika pretvorio u nezaboravan roman koji nudi fascinantan uvid u život i dane koji mogu podsjetiti svakog čitaoca koliko su upornost i samosvijest osobine koje grade uspjeh. To je priča o čovjeku koji je gotovo cijeli svoj odrasli život proveo za radnim stolom ili sa svojom ženom u malim mirnim šetnjama nakon jela. Iz ovog i ovakvog sjedilačkog života Toibin je oblikovao ep.