Slovo o knjizi, vol. 36: Između stvarnog i nadrealnog (Osvrt na roman "Anomalija" Hervéa Le Telliera)

 Roman Anomalija Hervéa Le Telliera, dobitnika prestižne Goncourt nagrade 2020. godine, predstavlja jedinstvenu kombinaciju naučne fantastike, filozofske spekulacije i duboke ljudske introspekcije. Priča započinje naizgled uobičajenim letom aviona Air France-a između Pariza i New Yorka, koji nailazi na ekstremnu turbulenciju. Nekoliko mjeseci kasnije, isti avion s identičnim putnicima pojavljuje se na radaru, izazivajući globalnu krizu. Postojanje duplikata svakog putnika otvara niz pitanja o prirodi stvarnosti, identiteta i moralnim implikacijama naučnog istraživanja.

Roman se razvija kroz razne perspektive, prateći putnike aviona i njihove reakcije na situaciju. Fokus je na pojedinačnim sudbinama: jedan od likova bori se s terminalnom bolešću, drugi se suočava s posljedicama svojih tajni, dok neki traže smisao u ljubavi, porodici i karijeri. Roman koristi ove lične priče kako bi istražio univerzalne teme.

Dualnost identiteta i egzistencijalizam

Ključna tema romana je pitanje identiteta. Duplikacija putnika dovodi u pitanje šta znači biti "ja". Le Tellier istražuje egzistencijalnu krizu koja nastaje kada se osoba suoči sa sopstvenim dvojnim postojanjem. Likovi postavljaju pitanja o slobodnoj volji, sudbini i stvarnosti vlastitih izbora. Često se osjećaju kao da su zarobljeni u životima koje nisu birali.

Pojava duplikata otvara šira naučna pitanja o prirodi svemira i mogućnosti paralelnih stvarnosti. Roman postavlja filozofska pitanja o granicama naučnih istraživanja, kao i moralnim dilemama koje takvi fenomeni donose. Institucije poput CIA-e i FBI-a u romanu predstavljaju autoritarne strukture koje se bore s kontrolom nečega što nadilazi njihovo razumijevanje, sugerirajući kritiku ljudske potrebe za dominacijom nad nepoznatim.

Le Tellier koristi koncept "anomalije" kako bi istražio šta čini stvarnost zbiljskom. Tema simulacije i života kao moguće "igre" čini osnovu filozofskog dijaloga između likova i same priče.

Također, autor se služi podijeljenom narativnom strukturom koja prati više perspektiva, omogućavajući čitaocu da vidi svijet kroz oči različitih likova. Svako poglavlje služi kao samostalna priča, dok se istovremeno uklapa u širu narativnu cjelinu. Stil pisanja je elegantan, intelektualno izazovan, ali i emocionalno dostupan.

Kombinacija filozofskih refleksija, naučne fantastike i literarne sofisticiranosti stvara priču koja je istovremeno intrigantna i duboko dirljiva. Humor i ironija, karakteristični za Le Telliera, prožimaju tekst, čineći teške teme pristupačnijima.

Roman Anomalija inkorporira mimezis kako bi prikazao kompleksnu sliku stvarnosti, čak i kada ona postaje nadrealna. Putnici aviona nisu samo simboli već su realistični prikazi ljudskih dilema i borbi. Le Tellier vjerodostojno oživljava njihove strahove, nade i konflikte, što čini da se čitatelj poveže s njima uprkos fantastici priče. Istovremeno, anomalija u priči destabilizira tu "vjerodostojnost", stvarajući napetost između stvarnog i imaginarnog.

Jedan od najintrigantnijih aspekata romana je njegova višeznačnost. Svaki lik i situacija mogu se interpretirati na više načina. Na primjer, duplikacija likova može simbolizirati unutrašnje konflikte, ali i veću univerzalnu dilemu o prirodi ljudske egzistencije. Le Tellier namjerno ostavlja neka pitanja otvorenim, tjerajući čitatelja da aktivno sudjeluje u procesu tumačenja.

Le Tellier se kroz roman bavi konceptima koji direktno odražavaju njegova vlastita interesovanja u nauci, književnosti i filozofiji. Njegov intencionalizam se može osjetiti u načinu na koji postavlja pitanja o čovjekovoj prirodi i sudbini. Iako je priča fikcionalna, autor nas vodi prema razumijevanju stvarnog svijeta kroz prizmu filozofskih spekulacija.

Roman obiluje aluzijama na književna i naučna djela. Le Tellier se referira na klasične autore, poput Shakespearea, i koristi ideje iz savremene fizike i filozofije kako bi obogatio tekst. Ove aluzije ne služe samo kao ukras, već produbljuju značenje romana, povezujući ga s širim kulturnim i intelektualnim kontekstom.

Anomalija Hervéa Le Telliera je roman koji vješto balansira između naučne fantastike i dubokih ljudskih dilema. Postavlja teška pitanja o identitetu, realnosti i moralnim implikacijama ljudskih odluka, dok istovremeno nudi priču punu emocija i introspekcije. Le Tellier uspijeva povezati lične priče likova s univerzalnim pitanjima, čineći Anomaliju djelom koje ostavlja trajan utisak na čitaoca.

Književna premisa da se ljudi repliciraju i da se njihovi duplikati pojavljuju s određenim kašnjenjem je intrigantna i, koliko je meni poznato, originalna. Potonja osigurava način da se pojedinci doslovno sučele sa samim sobom (uključujući vlastito umiranje, kao i hirove i nedostatke). Jedina razlika među njima je razlika u iskustvu od tri mjeseca. Reakcije između ovih klonova variraju od ubojitih do trenutačno stvorene veze intimnosti i od instinktivno sebičnih do onih koje se smatraju samopožrtvovnim. U gotovo svim slučajevima spoznaja da postoji neko ko dijeli vaša sjećanja i tajne na neki je način oslobađajuća. Možda je to povezano sa spoznajom da je oduvijek postojalo iskustveno i refleksivno ja.

Također mislim da je posrijedi nešto drugo osim psihologije na što Le Tellier aludira, naime stara filozofija koja je možda odveć kompleksna da bi se eksplicitno izrazila u romanu, ali koja se čini osobito relevantnom za naše doba informacija. Ovo je filozofija Gottfrieda Leibniza s početka 18. stoljeća, posebice njegova Monadologija. Monadologija je kratko djelo o metafizici. Kao i svaka metafizika, ona pokušava uklopiti ono što znamo o svijetu u konzistentan okvir. To je upravo ono što razni znanstveni i vjerski stručnjaci moraju učiniti u Anomaliji. Suočeni s događajima koji nisu u skladu s postojećim konvencijama, prisiljeni su formulirati ono što je u biti nova teorija postojanja.