Mi'radž - duhovna paradigma

I On [Allah] mi u odgovor reče: "Muhammede, tih pedeset namaza, koje sam zapovijedio da obavlja tvoj narod svakog dana, iz milosti prema tebi, smanjujem na pet, i neka od toga tri budu dnevna, a dva noćna, u propisane čase i sa molitvama i klanjanjima koja uz njih idu. (...) Pa ako oni budu namaze tako i činili, Ja ću ih nagraditi džennetom, kako sam ti već kazao.[1]

Sjedinjenje graničnih momenata u Mi'radžu

Prema Enciklopediji Kur'ana koju je uredila Jane Dammen McAuliffe, uznesenje (ascension) ili mi'radž je, u najkraćem: Muhammedovo noćno putovanje. Kako se na tom mjestu navodi, kur’ansko utemeljenje Muhammedovog uznesenja (mi’rāj) je tanahno na dva načina. Kao prvo, uspon nije opis(iv)an i termin mi’rāj se ne koristi u Kur’anu. Drugo, Kur'an naglašava da Muhammed ne donosi nikakvo čudo sem božanskog čuda samog Kur'ana. Čak i tako, ključni kur'anski odlomci su utkani i upleteni u post-kur'anski narativ o Muhammedovom usponu.[2]

Muhammedovo uzašašće spojilo je slike stvaranja, objave i Obračuna (Sudnjeg dana), tri sržna granična momenta kur’anske i vankur’anske tradicije. Nakon što je pojam fizičkog uspona uspostavljen, kur’anski podtekstovi s jakim intertekstualnim vezama postali su sredstvo za istraživanje napetosti između ovosvjetske vizije i vizije kraja vremena. Unutar pojedinih religija, međureligijski simbolički kozmos uzastopnih sfera ili nebesa postao je mjesto natjecanja među različitim religijama. Mi'radž je bio osnovno sredstvo islama za izražavanje takvog nadmetanja.[3]

Mi'radž – uznesenje u sufijskom univerzumu

Mi'radž, Muhammedov uspon kroz sedam nebesa do božanskog prijestolja, također je bio paradigmatičan za sufijsko razumijevanje njihovih vlastitih mističnih putovanja.[4] Čak i kada sufije ne aludiraju na Mi'radž otvoreno, Muhammedov uspon bio je neprekidni podtekst, podstaknut suptilnom aluzijom na nadahnuće, vizijom božanskog i pogledom kontemplatora. Mi’radž nije, kako rekosmo, konkretno imenom oslovljen u Kur'anu. Glavni kur'anski dokaz za predaju je prvi stavak 17. kur'anske sure - Ajet o noćnom putovanju (17:1):

Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo (poveo na noćno putovanje) Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. - On, uistinu, sve čuje i sve vidi.

Ovaj ajet je uparen s prikazom Muhamedove poslaničke vizije (53:1-18), a elementi iz te vizije, poput lotosova drveta (sidretu-l-munteha), ugrađeni su u samu topografiju uspona. Također je ajet o noćnoj odiseji uparen s još jednim poznatim odlomkom iz Kur'ana, „otvaranjem Muhammedovih grudi.” Kratka kur'anska sura (eš-Šerh ili Inširah) koja je citirana u nastavku postala je dokazni tekst za vađenje Muhammedovog srca (jedno od tri čišćenja, kako veli Ibn Hadžer!) i njegovo pročišćavanje u vodama zamzama (vode su se otvorile za Hadžeru u Mekki dok je očajnički tražila vodu za sina Ismaila)[5].

Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili / i breme tvoje s tebe skinuli / koje je pleća tvoja tištilo / i spomen na tebe visoko uzdigli! / Ta, zaista, s mukom je i last / zaista, s mukom je i last! / A kad završiš, molitvi se predaj / i samo se Gospodaru svome obraćaj!

Namaz – mi'radž naš svakidašnji

Čini se da se prikazi Mi'radža proširuju kako je islamska tradicija rasla u raznim područjima, s detaljnijim izvještajima o skalinama pakla i fizičkim opisima poslanika koji borave na sedam nebesa. Sufije, koji su se u psihološkom ispitivanju mističnog iskustva oslanjali na odlomak o "lotosovom drvetu"[6], također su prisvojili punu mi'radžsku kozmologiju kao paradigmu za mistični uspon.

Čovjek treba težiti da uspostavi svoj namaz kao vlastito duhovno uznesenje. Naravno, kako piše Annemarie Schimmel, takvo jedinstveno iskustvo tokom vlastitog mi’radža[7] mogu steći samo oni s “visokim ambicijama” (himmat). Za njih je to samo tren udaljeno, veli ona:[8]

Za visoke ambicije, to je samo jedan korak do najvišeg prijestolja!

Dakle, naše svakidašnje molitve (namazi) treba da smjeraju ka oponašanju svekolikih simbola koji se mi'radžom nadaju. Onako kako je mi'radž Poslaniku nagrada za sabur i olakšanje duši nakon tužnih i tegobnih događaja, tako su naši namazi eskapističko utočište i smiraj u blizinu Božiju.

Podsjećanjem na mi'radž i njegovu semiotičku notu, podsjećamo se i na važnost i neprikosnovenost namaza. Namaz, kao i mi'radž oslikava simbiotski odnos između duhovnosti i utjelovljenja. Onako kako se mi'radž zbio tjelesno, duhovno i duševno, tako se i naši namazi istovremeno odvijaju na istim planovima. Na način na koji su prikazi mi'radža objednili granične momente stvaranja, objave i Obračuna, tako nas namaz podsjeća da nas je Bog stvorio i samo pred Njim klečimo (iyyaka na'budu...), Njemu se utičemo od Obračuna (maliki jawmi-d-din), neprestano recitirajući riječi Objave. Mi'radž je naša duhovna paradigma, obrazac po kojemu se odvijaju naši namazi, stoga je važno biti usredsređen i potpuno predan kako je to nekoć bio i naš Poslanik eda bi zavrijedili nagradu džennetom i vječnu sreću.

 

 

 

---

[1] Navedeno prema: Noćno putovanje poslanika Muhammeda – Liber Scale Machometi – Kitāb al-miʻrādž, s latinskog preveo, latinski izvornik priredio i pogovor napisao Sinan Gudžević, izd. V.B.Z., Zagreb, 2007, str. 79.

[2] Dammen McAuliffe, Jane. Encyclopaedia of the Qur’an, volume one A-D. Leiden–Boston–Köln: Brill, 2001. p. 176.

[3] Ibid., p. 180.

[4] Vidi: Sells, Michael A. (ed.) Early Islamic mysticism: Sufi, Qur’an, Mi'raj, poetic and theological writings. New York – Mahwah: Paulist Press, 1996.

[5] Ibid.

[6] U prijevodu Kur’ana koji su načinili Čaušević i Pandža, sidretu-l-munteha (lotosovo drvo) zapravo je simbol granice spoznanja; to je krajnja tačka preko koje ljudski um ne može premašiti ni preći.

[7] Alimi kažu, simbolično: „Namaz je mi'radž vjernika.“

[8] Schimmel, Annemarie. And Muhammad is His Messenger: The Veneration of the Prophet in Islamic Piety. Chapel Hill & London: The University of North Carolina Press, 1985. p. 265