Slovo o knjizi, vol. 20: Potonuće u ultimativnu egzistencijalnu samoću (Osvrt na roman "Stakleno zvono" Silvije Plat)

 

Ako dovoljno dugo gledaš u ambis, i ambis će početi gledati u tebe!

Friedrich Nietzsche, S one strane dobra i zla

Roman Stakleno zvono doista je sjajan, slike i prizori iz ovog romana ostaju duboko u nama kao žigom utisnuti tragovi u našu kožu. Dok sam čitao roman, potpuno bjelodana mi je bila jedna stvar – ovo je važno čitati. Usudio bih se kazati da je stil na momente zanemariv nauštrb sadržine. Možda se upravo u tim neizbrušenim dionicama, neizrezbarenim sentencama krije sva surovost životnih istina i paradoksa. Stakleno zvono je roman o umjetnici u nastanku; roman o borbi za sopstvenu dušu; roman o ritualu dvostrukog rođenja. Cijeli ovaj tekst je jedna velika lekcija o suicidu. Kako smo kod suicida, vratimo se korak unazad.

Silvija Plat je znamenita figura konfesionalne poezije, odnosno one poezije koja sebe oslovljava ispovjednom. Ona je znala da iskustvo traži preradu i stilizaciju kako bi se uozbiljilo kao umjetnost, napose vlastito. Tako za one koji ne istraže mnogo prije negoli se upuste u čitanje ovog romana činjenica da je nedugo nakon objavljivanja ovog romana autorka izvršila suicid može biti šokantna, no prije bih kazao da upravo to daje jednu težinu, naročitost i bremenitost ovom romanu. Silvija Plat je u ovome romanu stilski preradila i suštinski prepričala jedno svoje iskustvo kada je kao stipendistica bila pozvana u Nju Jork, potom odbijanje slavnog pisca da nju uzme na svoje tečajeve pisanja te konačno njen slom i potonuće u kliničku depresiju.

Stakleno zvono se uglavnom motri kao roman a clef (roman s ključem) upravo zbog toga jer prati razvoj, tok i liječenje Ester Grinvud koji je paralelan sazrijevanju autorke Plat. Njeno potonuće u depresiju je potpuno vividno i lucidno prikazano, tako da Esterin slom može biti slom svakog od nas. Postepeno gubljenje volje za životom, prelazak u sebe i češće odlazak unutar svog bića nego u svijet; shvaćanje da je razumijevanje iščezlo, da ga čak ni najbliže i najvoljenije osobe ne nude. Osjećaj – staklenog zvona koje se spustilo na život i izvan kojeg nema bijega.

Šta je uistinu stanje depresije i u čemu se manifestuje? U nazivu knjigu, u metafori staklenog zvona - govoriš ali te ne čuju, hodaš ali niko te ne vidi, svako sebi uzima pravo da zna šta ti želiš, šta radiš; pred tebe se postavljaju enormna očekivanja a kada te ona iznutra dotuku i kada ti treba ruka da te povuče ka gore da ti pomogne, niko ti ne pomaže. Od iznimne je važnosti što je ovo autoricino lično iskustvo, stoga ovo ne treba motriti kao fikciju, već roman koji treba čitati kako bismo razumjeli i bolje shvatili sa čime se sve ljudi nose a da mi to i ne oćutimo i ne slutimo.

Motiv staklenog zvona je simbol konstantnog osjećanja gušenja i zatočeništva, osjećaja koji se stalno preispituje jer se iza staklenih zidova sve vrijeme vidi taj drugi, navodno idilični, nominalno "zdravi" svijet, uronjen u sve one rutine koje su zatočenici neshvatljive i nepodnošljive. Temat Staklenog zvona je, komplementarno svemu rečenom, i borba protiv autoriteta i zadatih normi. Borba protiv socijalnih očekivanja. Potreba da se kreira društveno prihvatljiv identitet najčešće se okončava pretvaranjem u ono što bi od nas željeli da načine drugi.

Ono što je od svega najupečatljivije u  cijelom diskursu je rečenica o tišini koja Ester čini depresivnom. Da to nije tišina koja implicira nedostatak zvukova, već njena sopstvena tišina. Ester je prazna, u njoj nema ničega da digne glas, da odjekne, da je pokrene. „Silvija Plat slika razvoj mentalne bolesti sa preciznošću onoga ko i sam zna kako to izgleda.“ Za neke će ovo biti precijenjena knjiga, a nekome će predstavljati svjedočanstvo o jednom propadanju u bezdan, što suštinski i jeste.

            To nije bila tišina tišine. Bila je to moja vlastita tišina.

Recimo i to da je ovaj roman aktuelniji nego ikada. Sada, u vremenu kada gotovo da imamo epidemiju depresije, ova bi knjiga trebala biti obavezna lektira. Gotovo redovno, kada bismo čitali vijesti o samoubistvima, bivali su to ljudi za koje smo mislili da imaju sve, da su sretni, ispunjeni i uvijek nasmijani i zadovoljni? Nije sve onako kako se čini na prvi pogled, ova knjiga nas može navesti da promijenimo naše perspektive i naša svjetogleđa.