Slovo o knjizi, vol. 17: Povijesni narativ i pandemija: propast i vaskrsenje (Osvrt na roman "Noći kuge" Orhana Pamuka)

Za početak, priznajem da se slažem s komentarima da je najbolji post-Nobelovac, odnosno autor koji je i nakon Nobelove nagrade producirao kvalitetnu i relevantnu literaturu - Orhan Pamuk. No, smatram potrebnim napomenuti i da je, u mome utisku, roman Noći kuge daleko od vrhunskih romana kao što su Crna knjiga, Zovem se Crvena i Snijeg. To je samo pitanje subjektivnosti i mog vlastitog ukusa. No, hajdemo biti objektivni.

Genij Orhana Pamuka nahodi se u stvaranju imaginarnog otoka. Orhan Pamuk izmaštao je otok za koji bi gotovo svako (po)mislio da je stvaran kada se u samome narativu ne bi isticao epitet "imaginarnog" gdje god se spominje roman. Ono što je posve bjelodano je da se sam autor zabavljao dok ga je pisao, a Umberto Eco smatra to itekako važnim elementom napisanog teksta.

Prijeđimo na pravi dio. Roman izuzetno dobro zrcali razdoblje kada je Osmansko Carstvo propa(da)lo. Slobodno bi se smjelo ustvrditi da je ovo hronika pada jednog carstva, odnosno vaskrsenje jedne nacije, njena geneza i postanak. Uostalom, roman Orhana Pamuka može biti dobar ili loš, ali se nikada ne može do kraja proučiti. Kroz Noći kuge on pokreće pitanja i dileme o toj epohi, kao što su: razlozi nazadovanja, manjine, vjera, nacionalizam, sekularizam, itd. Opis Abdulhamida, koji se stalno spominje, je povijesno tačan i utemeljen (prema onome što sam pročitao). Bez obzira na to, lično ne mislim da je ovaj prikaz lika nevjerovatno hrabar ili tabu destruktivan. Zapravo, očekivao sam da će Pamuk biti hrabriji u vezi s Abdulhamidom, čiju je ideologiju politički islam ukorijenio. No, to ostavljam u domeni ličnih dojmova. Historijska epoha i ličnosti prikazane su autentično što pokazuje erudiciju i temeljito istraživanje prije i tokom pisanja, što je za očekivati od ovakvog pisca.

„Vi ste me strpali u zatvor jer sam rekao 'postoji epidemija'“, rekao je novinar. „Zatvor je također zaražen, svi ćemo ovdje uskoro umrijeti.“

„Nemoj biti tako jadan!,“ rekao je paša. – „Država će se pobrinuti za sve.“

 

U Noćima kuge nalazimo se na zamišljenom otoku, Mingeru, 1901. godine, a mjesto ni otok Minger mi ne poznajemo. Čitamo mingersku priču sastavljenu od pisama sultanije Pakize, kćerke Murata V.

Zbog epidemije kuge, zdravstveni inspektor Bonkowski paša poslan je na otok Minger kako bi poduzeo mjere opreza. Ljudi se ne pridržavaju karantene, i dalje idu u džamiju i crkvu. Pobune se hodočasnici koji su na putu na hodočašće u karanteni. Kasnije se priča produbljuje kada dolazi do ubojstva te sultanija Pakize i njen muž, doktor Nuri-efendija dolaze na otok da domisle rješenje u stilu Sherlocka. Epidemija postaje nekontrolirana, a onda se otočna uprava ne može kontrolirati pod drugim ubojstvima, neredima, revolucijama (!). Iz ovoga je lucidno da je Pamuk kritizirao i sadašnju i prošlu politiku. Kao da su mu dosadile neke teme i htio je to reći, otvoreno i brutalno.

Ovo je napose drugačiji roman, u smislu: drugačiji roman Orhana Pamuka. Zaslužuje studiozno razmatranje iznad svega. Ovdje se velika važnost romana iskazala i u negativnim komentarima kao što su "nije prohodan, nije pitak i čitljiv - junaci nemaju karakternu dubinu - nisam mogao 'ući' u roman", "ja sam najistinskiji (najveći) čitatelj Orhana Pamuka, a ovo nije Crna knjiga" pa čak i u zabludama kao što su "na ovaj roman sam čekao/la godinama i razočarao/la se za dva dana". Postoji zajednička tačka da je uloženi trud proizvod ozbiljnog istraživanja. Iako smo ovo usvojili, možemo ga i podržati uz malo čitateljskog truda. Kao čitatelji, naši kriteriji uvažavanja su u određenoj mjeri neupitni, to je nešto drugo.

U ovoj se knjizi dogodilo nešto čudno: Orhan Pamuk je svoj roman nazvao "ne-romanom!" Vidjeli smo rečeno, stoga se ima o čemu pričati. U uvodu romana pripovjedač definira "povijest i u povijesnom romanu i u romanesknom obliku". Čak i ako je zanemarimo ili smatramo jednostavnom postmodernom igrom, žanrovskom dvosmislenošću, udaljenost od romana koji poznajemo i očekujemo, neko vrijeme se neugodno osjeća. Međutim, kada priča dođe do prekretnice, možemo shvatiti da je ono što je roman ustvari - roman povijest, a to čini Noći kuge "velikim romanom".

Pamuk je u jednom intervjuu kazao: "Zašto pričate o epidemiji kuge?" Kaže da su ga pitali, da im je priča čudna. Kad čitamo roman, Pamuk vidi rudu za sve probleme svog romanopisa, a kamoli priče, čak i u "karanteni", te da taj dragulj obrađuje snažnije i temeljnije od svih svojih prethodnih romana. ali postoji još nešto vezano za pitanje: Noći kuge nisu samo priča o kugi. Putuje daleko od početne tačke, iscrtava vrlo široku rutu i pokazuje da se ne samo ljudi već i društvo, društvene organizacije mijenjaju i transformiraju do odredišta, a povijest nije samo vremenski ekvivalent ovog dugog putovanja romana, već postaje i tema samog romana.

Naravno, Noći kuge uspostavljaju snažnu vezu sa stvarnošću, uzemljujući stvarnost s poviješću, no u isto vrijeme igra igru ​​s povijesnim narativom, historiografijom, idejom povijesne stvarnosti. Dok priča o povijesti imaginarnog otoka, prikazuje fikciju unutar stvarne povijesti. Pamuk stvara prilike da roman i njegova romanesknost odavdje pokažu svoju moć: veze, usporedbe, reference, kritike i ironija, naravno. U ovom trenutku postoji i situacija podudaranja s pandemijskim procesom koji proživljavamo, kako kaže Pamuk, "činjenica da je roman stvaran", što znači: druga vrata u stvarnost. U romanu se osjeća odraz procesa koji ne možemo u potpunosti razumjeti jer smo u njemu danas, odraz prema prošlosti i budućnosti. Pamukovo preispitivanje romana kada je počela pandemija i rad na njemu još godinu dana pokazuje kakva je njegova perspektiva.

Na ovom mjestu možemo reći da gotovo niti jedan od nedostataka Noći kuge koji se spominju u komentarima nisu kvalitativni nedostaci, ostavljajući po strani da su kriterij ukusa. Naprotiv, gotovo sve su stvari koje svrha i struktura romana zahtijevaju da "tako bude": informacije-pojedinosti moraju činiti osnovu fikcije "povijesne stvarnosti". Likovi moraju zauzeti "koliko mjesta ima u povijesti". Budući da je u pitanju transformacija ne samo pojedinaca nego i društva i države, narativ mora postati kompliciran i težak. Opet, prema fikciji, "ulazak u priču" dok čita knjigu iz 2017. koja opisuje događaje iz 1901. je nešto što čitatelj ionako ne bi trebao činiti. Iako postoji velika udaljenost između priče i njezina pripovjedača, čak su i junaci priče daleko od cijele priče i cijelog diskursa, udaljenost je za čitatelja neizbježna i ne može se izbjeći. U romanu ima "vitalnosti", gdje je to potrebno, prema potrebi, u skladu sa svojom strukturom, i u mjeri u kojoj Pamuk nadilazi samog sebe.

Što se tiče sadržajne rasprave, jasno je da su Noći kuge i vodeći izvor o aktualnom procesu pandemije i snažan književni doprinos nedavnim raspravama i povezanosti ova dva pitanja. Međutim, dvojbeno je kako će se to vrednovati, pogotovo kod nas. Bogat resurs vjerovatno će se smatrati metom gdje je svaki hitac slobodan. Što je još gore, Pamukovo izravnije stajalište u Noćima kuge u odnosu na njegove prethodne romane, govoreći više o osjetljivosti i dobrohotnom držanju, bit će meta romana, a ne misli u romanu. Primjere za to već smo vidjeli u mjesecu nakon objavljivanja romana. Izdavačka kuća se službeno očitovala o sadržaju, priči i izmišljenom liku romana zbog "kritika"!.. Za kvalificirane ocjene bit će potrebno vrijeme.

Ogroman doprinos turskoj književnosti. S obzirom na razdoblje pandemije u kojem živimo, neprocjenjivo je vratiti se 100 godina unatrag i vidjeti borbu protiv slične epidemije te shvatiti da se neke stvari nikada nisu promijenile. Definitivno se mora pročitati.

Da na ovom mjestu, na koncu citiram i Miljenka Jergovića koji govoreći o Noćima kuge, veli:

“Noći kuge” su roman koji je važno čitati sad odmah, premda je malo vjerojatno da će Pamukova knjiga loše sazrijevati i stariti, i da bi mogla izgubiti nešto s vremenom. Ali važno je roman čitati odmah, ove zime i proljeća, zato što se na čudesan način romaneskno vrijeme i romaneskna pripovijest isprepliću s pripoviješću našega kalendarskog i povijesnog vremena.