Slovo o knjizi, vol. 15: Mostovi i slonovi (Osvrt na roman "Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima" Mathiasa Enarda)

 

A pošto su to djeca, pričaj im o bitkama

i kraljevima, đavolima, slonovima i

anđelima, ali ne zaboravi da im pričaš

o ljubavi i sličnim stvarima.

(epigraf, Rudjard Kipling, Životna smetnja)

Veliki umjetnik, kipar, arhitekta i slikar Michelangelo nikad nije (tako povijest veli) putovao u Carigrad, ali Mathias Enard zamišlja da jest u romanu Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima.  Polazeći od početne historijski potvrđene premise da je Michelangelo pozvan 1506. godine u Carigrad od strane sultana Bajazida II koji je želio dizajn za most nad Zlatnim rogom (a prethodno odbivši dizajn Leonarda Da Vincija), Enard razvija priču o mogućnosti što sva književnost po sebi i jest – topografija mogućnosti. Dovoljna je mogućnost, pretpostavka i jedno „šta ako“ da nastane jedan ovakav zanimljiv i slasan kovitlac romana koji je sugestivan i aluzivan prije negoli sveden na radnju i dovršen unutar sebe. U ovako zamišljenoj alternativnoj stvarnosti, Michelangelo odlazi u Carigrad bježeći od pape Julija II, kako bi dizajnirao i konstruisao most koji bi ga proslavio i učinio ga slavnijim i većim od njegova prethodnika, gorostasa Da Vincija kojemu se Michelangelo divio.

Otuda je za moto romana uzet Kiplingov citat naveden na početku ovog teksta. U pričama je sve moguće, mogućnosni diskursi su ono što ljudi žele. U navedenom citatu zrcale se i sličnosti i razlike koje ovaj roman prezentuje kroz dihotomiju Istoka i Zapada, ali ne na onaj način na koji ih opisuje Edward Said. Riječi su ovo kako Kiplingove, tako i andalužanske pjevačice čija se perspektiva pokazuje u romanu na nekoliko kratkih bljeskova, pod vidom malih poglavlja koje ona u svojevrsnom unutarnjem monologu izriče. Njen izričaj pokazuje čežnju za domom, spomen i sjećanje koji ostaju odakle i simbolika slona u naslovu romana. Slon zapravo figurira kao simbol sjećanja, obzirom da tim crtežom Michelangelo pečati svoje prisustvo u životu mladog paža koji je velikim kiparom bio opčinjen. U izmještenoj stvarnosti, ovaj spomen u obliku slona predstavlja koncept sjećanja, dočim kraljevi i bitke sugeriraju da su historiji inherentni veliki narativi a zaboravlja se da svi, i mali i veliki, ukoliko ne prežive u nečijoj priči ili sjećanju, nestaju.

Romanom Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima Enard donosi koncepte povezivanja (mostova, ali i ljudi), vremena i sjećanja, ljubavi i okrutnosti, umjetnosti i novca koji se spliću paralelno sa miješanjem fikcije sa poviješću. I u tome je čar i ljepota ovog kratkog romana. Agirajući kao historijski zapis, kao historijski dokument sa svojim bilješkama, kratkim poglavljima i biranim riječima, on donosi duh i atmosferu jednog vremena, jednog prostora britkim, fino uglačanim i pitoresknim rečenicama koje uprizoruju kazano.

Enard piše u kratkim bljescima poglavljā, smjenjujući tri perspektive - Michelangelo sam, andalužanska pjevačica te pisma koja Michelangelo šalje u rodnu zemlju. Katkad se umjesto poglavlja pred čitateljem nadaju Michelangelove bilješke koje je tog dana zapisao što doista daje aromu romanu, aromu svakodnevnog života i malih udivljenja velikog umjetnika.

Kao što rekoh, mostovi, odnosno most (ponad Zlatnog roga na Bosforu) simbolizira povezanost ljudi, te vezu koju Carigrad u sebi nosi između Istoka i Zapada, Evrope i Azije. Isto su tako likovi koji predstavljaju dramatis personae romana pokazna igra veze Istoka i Zapada, odnosno njihove isprepletenosti i nerazdvojivosti. Stoga mostovi služe samo da transcendiraju prvu analogiju i smisao poluče u ljudskim konekcijama. Pritom je Enardovo opisivanje prizora, krajolika, pejsaža i mjesta filmično, u njegovim rečenicama odiše slikovitost bazara, mirisa, luke, grada, mejhane i dvora.

Roman Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima umnogome je simboličan i aluzivan, književna je igra sa mogućnošću i povijesnim „šta ako.“ Stoga ga je nemoguće svesti na samu radnju niti on sam teži da bude sveden na zaplet i rasplet, već se radije njegova ljepota i simboličnost odražavaju u simbiozi fikcije i fakcije, u čitateljsko prihvatanje istine romana i književnosti a to je da je književnost nesvodiva na samo napisano. Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima priča je kako o ljubavi, tako i ljubomori, kako o umjetnosti, tako i o vezama, kako o Istoku, tako i o Zapadu. Ukratko, roman o mogućnosti.