Sarajevska hronika, vol. 2: Odisejada Kampusom

Ratni august '94. godine, srijeda, prošla su 2 sata iza ponoći. U omanjoj hrasničkoj bolnici sa frizurom minijaturnog Bob Dylana počelo je moje postojanje. Ime Dženan odabrao je babo, i bez ičije saglasnosti i provjere, zaveo odabrano ime u registar rođenih. Sve donedavno, mislio sam da je babo još tad mislio kako da mi udijeli raritetno ime, a zapravo je bilo suprotno tome. U taj je vakat bilo toliko Dženana i Kenana da je njemu naprosto logično bilo nadijeti ime koje je rasprostranjeno. No, ipak sam bio sretan (bio?) zbog njegovog odabira jer u prijevodu na perzijski, ima značenje voljeni. Valjda sam se uvijek potajno i istiha nadao da ću na tu kartu pridobijati žensku pažnju ne sluteći koliko griješim.

Nakon završene medrese, prepun snova, nadanja, mladalačkog entuzijazma i maštanja, odlučio sam se igrati pokera sa životom te upisati Elektrotehnički fakultet misleći kako je moje znanje iz matematičkog polja dostatno da bih se bez problema prošetao kroz Kampus. No, već u samom početku uvidio sam da ta šetnja ne ide planirano. Hodao sam sve sporije, koraci su bivali sve teži. Naposljetku, digao sam sidro, napustio lađu prepunu shema, sklopova, matematičkih zavrzlama te poput Odiseja zaplovio dalje univerzitetskim oceanom tražeći svoju nafaku negdje drugdje. A greške se najbolje uče na sebi.

Opaska: Primarno, uvijek sam gajio ljubav prema književnosti, ruskim klasicima, francuskim simbolistima, američkim modernistima, ali standardna roditeljska, prvenstveno očeva, poema o nemogućnosti pronalaska posla, o zaludnosti studiranja svega osim medicine i tehničkih fakulteta ugušila je moje snove i želje.

Nakon dugih noćnih rasprava nalik onim parlamentarnim, odluka je pala: Fakultet islamskih nauka. K'o biva, tu se more ganjati i hifz, pa stipendije... Helem, to je za mene. Tada ni slutio nisam koliko zapravo volim teologiju te koliko mi ona pomaže da razumijem sebe utoliko koliko mi književnost pomaže da razumijem svijet i okolinu. Da bi razumijevanje bilo potpuno, upisah i književnost.

U stalnoj sam potrazi za srećom, ne onom materijalnom... Znate dalje. U toj potrazi se još uvijek pokazujem kao loš detektiv. Valjda su moji parametri... neobični. O tome drugom prilikom.