Sarajevska hronika. vol. 11: Mudrolije s Bloggera

Postoji jedna stara pripovijest koja se vezuje za mudrost a koju je prenio rahmetli Nedžad Ibrišimović, velikan bosanskohercegovačke književnosti u svojoj zbirci pripovjedaka „Nakaza i vila.“ U nastavku parafraziram kraću verziju priče.

Radio tako jedan čovjek vrijedno, pa kad je došlo vrijeme da naplati gazda mu reče: „Hoćeš da ti dam tri dukata s halalom ili tri vreće dukata s haramom?“ Mislio se ovaj vrijedni čovjek pa naposljetku reče: „Daj ti meni ta tri sa halalom.“ I zaputio se kući. Međutim, noć ga zateče u putu, te morade odsjesti u nekoj kući kraj puta. Uđe, nazva selam, a domaćin reče da je noćenje dukat – i ovaj dade dukat. Utom on vidje nekog starca kraj ognjišta kako čuči, a domaćin doda: „Vidiš onog starca? Eh njegova ti je jedna – dukat.“ Čovjek se čudio, ali ne mogaše odoljeti, pa dade starcu dukat, na što mu starac reče: „Ne idi tamo kud ne možeš!“ Bi to čudno čovjeku, pa mu pruži i onaj posljednji dukat a starac progovori: „Kad šta naumiš činiti, neka prenoći!“

Nastavi čovjek sutra put al' na putu naiđe na prepreku – rijeku. Krenu on ali se sjeti riječi starca „ne idi tamo kud ne možeš“ pa se povuče. Tuda naiđe jedan konjanik pa upita ovog kud je naumio, a kad mu on reče da ne može preko rijeke, konjanik viknu: „Ih, dubok gaz! Vidi mene,“ pa ni pet ni šest u rijeku, a ona ga odvuče te samo konj ispliva a na konju bisaga zlata i svekolikih vrijednosti. Krenu radosno čovjek kući no ne uđe pravo u kuću već dođe pod prozor i vidje svoju ženu kako miluje nekog mladića. Poteže kuburu da ih ubije, al' mu naumpadoše riječi starca: „kad šta naumiš činiti, neka prenoći“ pa povuče misao i ode komšiji ispričavši mu šta je vidio. Komšija mu reče da je momak kojeg je žena milovala njegov rođeni sin, a ostatak ove narodne pripovjesti možete sami pretpostaviti.

Kakve mudrosti bi trebalo da inkorporiramo u sebe i primijetimo u ovoj kratkoj, naizgled naivnoj, priči? Krenimo od početka. Prvo pitanje koje se jasno, veoma lucidno postavlja protagonisti naše priče je: halal ili haram? Izbor je slobodan ali će on sačinjavati okosnicu svih kasnijih djela, ne možeš pobjeći od posljedica onoga što činiš. U situaciji kada mu se daje da izabere ogromno bogatstvo sadržano u tri vreće dukata, ovaj mudri čovjek odbija i odabire skromnost obgrljenu permisivnošću kao svoju nagradu. Kada bismo i mi svoje živote poistovjetili sa ovim čovjekom pa razmislili da li ćemo učiniti nešto znajući da je to haram (zabranjeno), mnogo bi nam bolje bilo. Srljajući u vlastiti ambis znajući da je on ispunjen ništavilom grozote zabranjenosti, biramo cjeloživotnu stazu neuspjeha koja će biti naša zvijezda Danica usmjeravajući nas konstantno u pogrešnom pravcu. Možda u pojedinom trenutku ne vidimo smisao zabranjenosti nekog akta, možda nam nije sasvim jasno zašto je Tvorac učinio pristup nečemu onemogućenim te samo naše kročenje preko te crvene linije opasnim ali trebamo biti svjesno da postoje sile veće i od nas koji smo samo prah u silnom univerzumu u kom obitavamo.

„Ne idi tamo kud ne možeš“ u pojedinim aspektima naliči prethodnoj mudrosti osim što djeluje kao znakoput, navigatorna smjernica naših životnih kolosijeka. Ta ljudska radoznalost koja prebiva kao vječiti element apofatične strane naših nutarnjih galaksija može biti pogubna ili ubitačno dobra ovisno o tome kako je rabimo. Ukoliko smo znatiželjni da što više istražimo, saznamo, informišemo se te tako naš atribut znanja uvećamo – ispravno usmjeravamo našu radoznalost što rezultira našim intelektualnim napretkom i ne da našim duhovnim organima da atrofiraju. Međutim, upustimo li se u eksperimentisanje sa granicama nesvjesno ih ponekad prelazeći (ili čak svjesno, što je pogibeljno), naša radoznalost će nas ubiti. Baš kao što je u priči ubila mačku.

Konačno, kao kruna ovog članka – kad šta naumiš činiti neka prenoći. Notorna izreka kolokvirana u frazu „jutro je pametnije“ poručuje nam da noć kao horizont ponoćnih meditacija i predubokih odmišljanja nikako nije dobro obzorje za donošenje odluka dočim i sam Tvaralački ritam podupire to curenjem kozmičke klepsidre koja daje uvid u širu sliku. Sanjamo kako ćemo od sutra biti bolji, vrijedniji, kako ćemo baciti cigare, kako ćemo na vrijeme učiti, kako ćemo... A probudimo se u podne. Ništa, sutra ćemo.